Zlatni cepin san je svakog iole zagriženog alpinista, visokogorca, penjača. San ljudskog bića kojega je planina zauvijek uzela pod svoje skute i visine da ga nikad ne vrati. Vrhunsko je to postignuće za koje običnom smrtniku vrlo često nije dovoljno nekoliko života. Ipak, nekolicina se velikih uspije vinuti dovoljno visoko i vratiti se natrag najbližima sa uspjehom u rukama i nogama koji će s vremenom zaslužiti krunu svih ostvarenja u odnosu sa usponom, planinom i samim sobom. “Svrha dodjele nagrade Zlatni cepin je podići svijest o najjačim svjetskim alpinističkim podvizima u tekućoj godini s ciljem slavljenja avanturističkog duha, hrabrosti i osjećaja za istraživanje koji leži iza umjetnosti penjanja u najvećim svjetskim planinskim lancima.”
Slaviti planinarenje, visokogorstvo i alpinizam
Nagrada Zlatni cepin izvlači inspiraciju iz bogate povijesti visokogorstva i alpinizma slaveći osjećaj partnerstva i solidarnosti, zajedništva te individualnih i kolektivnih napora. Pripadnicima najviše kategorije suvremenog planinskog sporta pitanja poput stila i etike penjanja važnija su od dostizanja vrha. Naglasak nije, kao što je to često bivalo u prošlosti, na ogromnim financijskim i tehničkim resursima poput boca s kisikom, fiksnih užeta, nosača na velikim visinama te supstancama koje “poboljšavaju izvedbu.” Naglasak nije da se što veći broj ljudi popne na vrh neke planine bez obzira na sredstva koja su potrebna da bi se to ostvarilo. Nagrada Zlatni cepin cijeni maštovitost i inovaciju prilikom odabira novih smjerova uz minimalno korištenje tehničke opreme. Stil uspona, istraživački duh usmjeren neispenjanim smjerovima, autonomija, sigurnost s obzirom na objektivne opasnosti u planini, efikasno i ekonomično iskorištavanje resursa, poštovanje prema ljudima, penjačkim partnerima, članovima tima i nosačima samo su neki od kriterija koji utječu na donošenje odluke o dodjeli nagrade.
Nagrada za životno djelo
Osim nagrade za ostvarenja u tekućoj godini, 2009. dodijeljen je prvi Zlatni cepin za životno djelo; zaslužio ga je gospodin i veliki ljubitelj planina, novinar i alpinist Walter Bonatti. Njegov je visokogorski stil savršeno odražavao duh kojim je sazdana sama nagrada, a s vremenom je postao svojevrsni kum svima onima koji će primiti ovu nagradu nakon njega. U njegovu čast, ona nosi ime Zlatni cepin za životno djelo, nagrada Walter Bonatti. Planinske ličnosti koje su imale čast primiti ovu nagradu zahvaljujući svojim postignućima zaista zauzimaju posebno mjesto na velikoj svjetskoj pozornici planinskih sportova. Reinhold Messner. Doug Scott. Robert Paragot. Kurt Diemberger. John Roskelley. Sir Chris Bonnington. Wojciech Kurtyka. Jeff Lowe. Andrej Štremfelj. Svaki od ovih velikana u najmanju ruku zaslužuje poseban članak, što ćemo se potruditi ostvariti u vremenu koje je pred nama.
2019. godina i Krzysztof Wielicki
Rođen u mjestu Szklarka Przygodzzicka, u šumovitom kraju blizu mora, okruženom divljinom i avanturama koje će ostati utkane u biće, najprije malog izviđača, a potom jednog od najboljih vođa visokogorskih i alpinističkih ekspedicija svih vremena. Inženjer elektrotehnike, na Sveučilištu u Wroclawu upoznaje tada već renomiranu penjačicu, jednako legendarnu Wandu Rutkiewicz te 1972. godine sudjeluje na prvom penjačkom kampu u njezinoj organizaciji. Prvu penjačku sezonu obilježava padom i lomom nekoliko kralješaka; iz bolnice bježi na bratovu svadbu kroz balkon, nožem reže dio Šancovog ovratnika kako bi ga sakrio pod odijelo. Tri godine kasnije u talijanskim Dolomitima kamen mu pada na glavu ostavivši ga bez svijesti na nekoliko trenutaka. Umjesto da se vrati, napreduje u planinu, spava tik pod vrhom i na povratku moli nekog lokalnog doktora da mu zašije glavu. Tko bi rekao da će mnogo godina kasnije ovaj čovjek dobiti priznanje za jednog od najvećih!?
Prvi zimski uspon na Mt. Everest i općenito prvi zimski uspon na osamtisućnjak u povijesti. Prvi solo uspon na osamtisućnjak i povratak u istom danu, Broad Peak. Novi smjer u jugoistočnoj stijeni Manaslua. Prvi solo zimski uspon na Lhotse. Prvi zimski uspon na Kangchenjungu sa Jerzy Kukuczkom. Solo uspon na istočnu stijenu Dhaulagirija. Opjevan u izuzetnoj knjizi kanadske autorice Bernadette McDonald, Freedom Climbers (Penjači za slobodu, slobodan prijevod) zajedno sa mnogim junacima Zlatnog doba poljskog penjanja u Himalajama, gospodin Krzysztof Wielicki definitivno je zaslužio najnoviji Zlatni cepin za životno djelo.
Luang Ri i David Lama
Uspon koji zaslužuje nagradu Zlatni cepin vrhunsko je ostvarenje, svojevrsna sinteza dugačkih, nerijetko nadljudski teških priprema koje zahtijevaju preliminarne pothvate u planini i svojevrsna samostalna remek djela prije remek djela, poput pripreme slikara koji skicira svoje djelo prije nego što zaista pođe put konačnog upriličenja zamisli. Ples je to u partnerstvu sa stijenom, ples koji čovjeka u potpunosti spaja s okruženjem, s vremenom, s prirodom. Koji u penjaču sintetizira posebnu filozofiju života, trenutno i općenito psihofizičko stanje čovjeka na maksimumu, stanje koje često biva podvrgnuto najoštrijim, najekstremnijim vremenskim uvjetima. Na kraju, pothvat je to u koji je sazdano čitavo ljudsko biće, život posvećen radu, divljenje, prijekor, smijeh i osuda u društvu; mi vjerojatno nikad nećemo moći u potpunosti proniknuti u srž takvog uspona – to može samo njegov autor.
Ovogodišnje nagrade dobili su momci koji se ističu ne samo kvalitetom svojih uspona već i onom života, koji njeguju vrijednost ljudskosti, uzajamnosti, timskog rada. Malo je reći, planina, Luang Ri, grebenska struktura razgraničenja Nepala i Tibeta. Carstvo snijega i leda, koje do 2018. godine usprkos nekolicini pokušaja nije primilo niti jednu ljudsku dušu na svoj vrh. Sve do susreta dvojice planinskih džentlmena, Conrad Ankera i David Lame.
Nesreća u planini i solo uspon
2015. godine dvojac prvi puta posjećuje planinu i bilježi odustajanje tek 300 metara od vrha, što biva novi visinski rekord, ali i lijepi uvod u idući pokušaj koji se spremao godinu potom. Život sa sobom nosi nebrojeno mnogo izvrsnih iznenađenja, posebice u planini; nažalost, ponekad i neugodnih. Pokušaj uspona 2016. godine završava prerano kada Anker pati od srčanog udara i biva evakuiran. U nadi da će se vratiti i završiti započeto sa svojim partnerom, g. Lama odgađa uspon do naredne, 2018. godine kada Anker ipak odlučuje učiniti korak natrag i odustati od uspona zbog obitelji; odustati od planinarskog pothvata često je puno teži i hrabriji čin od samog uspona. Iste godine, njemu u čast, penjući snijeg i led, nakon dva bivka David Lama penje planinu preko zapadnog grebena ostvarivši uspjeh koji će ostati, kako je sam rekao “ugraviran u moje pamćenje zbog svoje izloženosti, težine, hladnoće i usamljenosti te kao završetak jednog zaista osobnog projekta.” Nažalost, David Lama Zlatni je cepin primio posthumno. 16. travnja, zajedno sa partnerima Jess Roskelleyem i Hansjörg Auerom završava dionicu svojeg puta pod lavinom Kanadskog Stjenjaka. Nagradu su primili njegovi otac i majka.
Latok I
Aleš Česen, s ponosom ističemo da ovaj iskusni vuk dolazi sa susjednih slovenskih planina u čijem okruženju toliko volimo i sami boraviti; 2015. godine nagrađen je Zlatnim cepinom za uspjehe na planini Hagshu, zajedno sa Lukom Lindičem i Markom Prezeljem. 2019. godine sa Lukom Stražarom i Tom Livingstoneom nagrađen je još jednom, ovaj put za 2.500 metarski uspon po sjevernom grebenu/stijeni i južnoj stijeni planine Latok i to njezinog navišeg vrha, Latok I.
Luphgar Sar
Hansjörg Auer život je izgubio zajedno sa David Lamom i Jess Roskelleyem u travnju Kanadskog Stjenjaka; alpinizam daje jako puno, ali nažalost isto toliko i uzima. Dobitnik je ovogodišnjeg izdanja nagrade za uspjeh na zapadnoj, 1.000 metarskoj stijeni 7.200 metara visoke planine Luphgar Sar koju je ispenjao solo. Kada govorimo da je gotovo nemoguće nabrojati časne uspjehe koji se svake godine događaju u planinama diljem svijeta, vjerujemo da prenosimo misao organizatora ove, za planinarski, alpinistički i visokogorski svijet, veličanstvene manifestacije te se veselimo svakoj sljedećoj dodjeli koja na poseban način postaje umjetničko djelo i uspjeh za sebe.
Želja nam je još jednom zahvaliti se na ljubaznosti organizatoru ove izuzetne ceremonije i ustupanju fotografija koje smo koristili u ovom članku. Ostalo nam je još samo da im poželimo puno uspjeha u budućim privatnim i poslovnim podvizima.
Literatura: službene stranice (pioletsdor.net), Wikipedia (engleski i poljski), Bernadette McDonald: Iskalci svobode (Sidarta, 2015), Rock and Ice magazin, Red Bull službene stranice.
