U listopadu ove godine angažirani smo od Hrvatskog restauratorskog zavoda da se popnemo na kule sisačkog Starog grada i ispitamo mogućnost njihove sanacije. Razorni je niz potresa s epicentrom u Zagrebačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji usred teške situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom obilježio 2020. godinu i gotovo opustošio voljeni kraj uzrokovavši teška oštećenja na objektima, posebice najstarijima koji nas vežu za slavne dane naše prošlosti. Ovo je uspomena upravo na jedno takvo razdoblje koje mi Siščani s ponosom baštinimo te se njegovi tragovi čuvaju čak i u nekim svjetskim muzejima, ali i u jednako vrijednim lokalnim pričama, legendama, svakodnevnim razgovorima i pokojoj veseloj raspravi u društvu okupljenom na jutarnjoj kavi ili poslijepodnevnom piću.
Utvrda koja je obilježila povijest Europe
Godina je 1544. Situacija na šahovskoj ploči velike svjetske pozornice izaziva jezu u vladara koji upravo pomiču svoje pijune u zastrašujućim igrama moći; komešanja unutar civilizacije zakucat će na vrata mladog, novog vijeka i upravo će se na leđima Europe prelomiti koplja koja će kontinent odvesti prema budućnosti. Nikola Kopernik samo godinu ranije u naslijeđe civilizaciji ostavlja potpuno nov, epohalni pogled na svijet koji će ga promijeniti iz temelja. Vrijeme je to jednog od najslavnijih europskih kulturnih i socijalnih razdoblja, humanizma i renesanse, ali i mračnog, beskrajnog perioda ratovanja između velikih sila Istoka i Zapada te međusobnih, unutargraničnih previranja.
Na hrvatskom tlu upravo je donesena odluka o gradnji utvrde koja će napokon spriječiti osvajački prodor sa Istoka i omogućiti monarhiji da diše; osmanlijski su vojskovođe uz pomoć unutrašnjih saveznika utjerali strah u kosti europskim stratezima, što žestinom nadiranja i brojnošću, što novim taktikama u ratnoj vještini. Zagrebački kaptol i hrvatski ban Nikola Zrinski uz pomoć poznavatelja gradnje obrambenih utvrda u samo godinu dana podižu funkcionalnu, za neprijatelja nezgodnu tvrđavu postavivši ju na važnu stratešku poziciju ušća Kupe u Savu.
Godine koje dolaze i opasnost koja je prodirala sve dublje u europski teritorij potiču nastavak ulaganja u utvrdu koja postaje vrlo važna točka na vojnoj karti ovog dijela kontinenta. Sisačka utvrda nije građena poput onih koje gledamo na spektakularnim filmovima s povijesnom tematikom, ona je stroga, ozbiljna poput uloge koju je imala odigrati u vremenu i okolnostima u kojima je nastala, bez ukrasa, strukture nepravilnog trokuta, nejednakih bedema i kula, sagrađena uvelike od materijala zaostalog od prastare Siscije.
Potres
Ono što nije mogla napraviti tada najveća vojska na svijetu opsjedajući sisački Stari grad u navratima, učinila je sila prirode u nekoliko sekundi potresa gotovo pet stotina godina kasnije. Zatvoren za posjetitelje, umalo razoren, napušten. Potpuno prazan i tih. Po dolasku pod njegove usamljene zidine čuje se šapat u tihanoj jeci duhova prošlosti.
U danima koji bjehu pred nama polako smo se navikli na atmosferu u staroj utvrdi naučivši se uživati u maglenim jutrima, osluškivanju mira, iščekivanju proboja sunčevih zraka. U radu i razgovoru o proboju tisuća koplja sa svih strana svijeta u trenutku kada se upravo na ovom mjestu prije gotovo pet stotina godina odigrava jedna od ključnih bitki koje su obilježile daljnji tijek povijesti na europskom kontinentu. Ali ne samo to, ovdje se osim ratovanja odvijao život, ovdje se radilo, veselilo, tugovalo, i to se vidi i ćuti.
Pristup užetom
Projektiranje sidrišta, postavljanje, tehnike sportskog penjanja, alpinističke tehnike, pristup užetom. Temperature nerijetko ispod nule, veliki oprez i poštivanje svih sigurnosnih propisa i uputa izdanih od nadležnih institucija Republike Hrvatske i Europske Unije. Ozbiljan posao koji zahtijeva visoku razinu vještine upravljanja rizikom, gdje nema mjesta za pogrešku. Oprema o kojoj ovisi sigurnost, zdravlje i život.
Nakon što se upoznaš s mjestom rada, kao i kod penjačkog smjera kojeg projektiraš danima te s vremenom upoznaješ sve njegove karakteristike, sve udubine, izbočine i pukotine, sva njegova lica dok ti ne postane blizak, tako i ovdje, uhvatiš se u trenutku kada počneš uživati. Kada osjetiš da je s tobom u vremenu duh slavne prošlosti, kada pogledaš s vrha kule na stari Sisak, iako uzdrman, nikako poražen, kao i onda, kada se činilo da će mrak rata progutati sve. Pa prođe tren, dva i probije se ta zraka sunca koju čekaš da donese toplinu, napiješ se sa izvora ljepote, sjedinjenja prirode sa arhitekturom i pogledaš s nadom u budućnost. Malo po malo, crijep po crijep, korak po korak, prema naprijed.
Rani susreti
Na ovim prostorima neslavni, u bogatoj kulturi Istoka veliki vojskovođa Hasan-paša Predojević prvi je put okušao spremnost združene vojske hrvatske, kranjske i habsburške u kolovozu 1591. Pomalo podcjenjivački, prvotna obrana potonjih nije ga iznenadila. Napušta bitku i započinje opsežne pripreme za ozbiljniji napad koji će se odigrati nešto manje od godinu dana kasnije kada prvotni uspjesi ohrabruju osmanlijsku vojsku. Utvrda trpi teška oštećenja no domišljatošću i hrabrošću malobrojne vojske pod zapovjedništvom Nikole Mikca koji se odrekao visoke crkvene dužnosti radi obrane slavne sisačke utvrde, ona još uvijek stoji.
Ozbiljno uzdrmana, utvrda vjerojatno neće izdržati idući napad. Oko nje nalazi se napuštena zemlja, a preostalih tristotinjak branitelja nije moglo učiniti mnogo za obnovu i obranu. No kada se već činilo da su sve nade propale, mađarski grof i hrvatski ban Toma Erdödy koji je već stekao izuzetnu reputaciju ratovanja protiv Osmanlija, potučen kod mjesta Brest kraj Petrinje nešto ranije, uspijeva okupiti blizu 5.000 ratnika i uz vojni pothvat o kojemu pišu mnoge povijesne knjige tjera 18.000 neprijateljskih trupa u nevjerojatan bijeg gdje se veliki bosanski beglerbeg Gazi Hasan-paša Predojević utopi, a s njim mnogi visoki osmanlijski dostojanstvenici.
Vijest o strahovitom osmanlijskom porazu širi se poput vatre; crkvena su zvona odjeknula Europom i zapalila uzavrela srca željna pobjede. Papa Klement VIII šalje pismo zahvale banu Erdödyu i ostalim zapovjednicima što se i danas smatra velikom čašću. Španjolski ga kralj Filip II imenuje vitezom reda sv. Spasitelja, a malo zvono Zagrebačke katedrale sve do danas podsjeća na veliku pobjedu kod Siska, grada koji je u nekoliko navrata kroz povijest igrao ključnu ulogu na velikoj šahovskoj ploči europskog kontinenta.
Legenda o Sisku
Zavuče ti se legenda o Sisku pod kožu, pričana tisućama godina unatrag. Danas mnoge zatekne ljepota grada. Ne pamte ga ljudi takvog već kao sivog starca u čađavom kaputu iz kojeg se puši dim cigarete kao iz mnogih dimnjaka Rafinerije i Željezare koji su dugo ocrtavali vizuru grada. Industrija je ovdje zaspala i pod neobičnim, često nesretnim, ali ne jedinim okolnostima, čini se da je priroda odnijela pobjedu, barem zasad. Šetajući parkovima, šumarcima, livadama i obalama triju rijeka otkrit ćeš nevjerojatan svijet ptica, riba i zvijeri samo nekoliko stotina metara od centra.
Posebno ozračje prožima voljeni grad, a to najbolje znamo mi, njegovi stanovnici. Pa iako ozbiljno uzdrman događajima koji su iza nas i onima kojima svjedočimo, Sisak stoji kao primjer da se valja boriti bez obzira na to koliko prilike ne idu u tvoju korist. Kao dokaz da čak i onda kada se čini da rješenja nema, glave se trebaju staviti na hrpu i prebrodi čovjek nevolju, težinu i nesreću, a kad nevere prođu, a sunce proviri kroz oblake, začut će se opet zvonki zvuci smijeha i veselja i bit će dobro.
Zahvaljujemo Hrvatskom restauratorskom zavodu i njegovim ljubaznim stručnjacima i administrativnim djelatnicima na ukazanom povjerenju i savjetima. Jednako tako ekipi u Gradskom muzeju Sisak, te šefu i osoblju restorana Stari grad Sisak.
Izvori
Wikipedia, hrvatsko, englesko i tursko izdanje
